SJ Tekmag - шаблон joomla Продвижение

header6

Vijesti nedjelja 530 12Crnogorski rabin Luciano Moše Prelević stigao je u srijedu iz Zagreba da se javi na dužnost, premda se još ne zna gdje će se graditi podgorička sinagoga.

Čovjek kojem je djed živio u Kučima a otac ratovao pod petokrakom, Prelević je prvi hrvatski rabin rođen u toj zemlji nakon Drugog svjetskog rata. Zagrebački rabin bio je logičan izbor Zajednice Jevreja u Crnoj Gori koja broji stotinjak članova. Prelević je zanimljiva ličnost, ponikao mimo vjerske dogme, inžinjer i bivši vaterpolista koji je rabinsku nauku učio u Jerusalimu, na ješivi Aish Ha Tora.

“Jevrejstvo je čista nauka, jer pokušava odgovoriti na brojna pitanja, kako živimo, zašto živimo. Jako je egzaktno i nema nikakvog misticizma”, priča Prelević.

U dvočasovnom razgovoru za “Vijesti nedjeljom” rabin je podvukao da je biti Jevrej moralna kategorija, kao i da je smisao odnosa prema Bogu - odnos prema čovjeku.

Imate čvrstu vezu sa Crnom Gorom. Koliko je to značajna okolnost za početak Vašeg rada?

Vrlo je važno što imam tu vezu sa Crnom Gorom, sa ljudima, sa mentalitetom... Oduvijek sam znao - ja sam Crnogorac po tati, Jevrej po majci, zagrebački Crnogorac, crnogorski Zagrepčanin - bez problema sam nosio i bio ponosan na sve te identitete. Učio sam i crnogorsku istoriju, Marka Miljanova... Ta literatura je bila oko mene, čak sam u mladosti poznavao bolje crnogorsku istoriju nego jevrejsku.

Malo je Jevreja u Crnoj Gori. Postoji li neka norma koliko se ljudi mora okupiti da bi se formirala zajednica?

Nema norme zapravo - trebalo bi barem da bude jedno deset muškaraca da se može održavati služba, molitva, da se može čitati Tora. Ovdje u Crnoj Gori ima više nego dovoljan broj Jevreja da se stvori zajednica.

Iako mala crnogoska zajednica je imala već neke vrlo značajne posjete. Vrhovni rabin Izraela, predsjednik Evropskog jevrejskog parlamenta... Kako to objašnjavate?

To samo govori koliko je ova zajednica aktivna. Nije uvijek tako, ne dolaze ti ljudi sv ugdje. Ovo je zapravo zajednica koja traži sebe, zapravo se okreće na više strana jer hoće vidjeti kojim putem da krene, šta je za njih najbolje u čitavom tom jevrejskom svijetu. Ni jevrejski svijet nije apsolutno jedinstven...

Podjela je na centre u Americi i Evropi?

Ne, ne toliko. Svaka jevrejska zajednica je apsolutno samostalna. Nema piramide, kao što postoji Vatikan za katoličanstvo. Svaka zajednica Jevreja apsolutno može da bira rabina i sklapa s njim ugovor, otpušta ga ako nije zadovoljna i uzima novog rabina.

Vi ste dakle službenik crnogorske jevrejske zajednice?

Da. Recimo u tom stilu i da je sasvim normalno da se rabini mijenjaju, da neko bude duže, neko kraće na toj poziciji.

Koliko često ćete dolaziti u Crnu Goru?

Ne znam, dolaziću prema potrebama i željama, jer u početku možda ne treba previše ljude gušiti. Osnovna stvar na kojoj želim raditi je na razvijanju jevrejskog identiteta, prvo na otkrivanju tog identiteta u samim ljudima, da oni sami sebe probaju definisati, što je to što ih čini Jevrejima.

Šta je to?

Ako to pitate, apsolutno ogroman dijapazon odgovora dobijate. Čuli ste za vašeg kolegu Danijela Perla koji je ubijen u Pakistanu. Odrubljena mu je glava, a zadnje njegove riječi su bile "ja sam Jevrej". Ne znam da li su ga prisilili da to kaže ili je rekao namjerno, ali njegovi roditelji su pozvali preko 300 intelektualaca, rabina, glumaca, producenata iz čitavog spektra jevrejskog života i pitali ih - šta te riječi znače. Vrlo je zanimljivo upoređivati odgovore tih ljudi, tako da to nije jednoznačno. Moj cilj je da prvo radim na tom identitetu Jevreja u Crnoj Gori, i da dam ljudima informaciju - ni na šta ih ne želim prisiljavati. To je osnovna stvar - da ljudi sami odluče šta je za njih, šta nije za njih.

Sinagoga Vam je neophodna da počnete normalan rad?

U principu, sinagoga je jedna od stvari bez koje se i ne može. Može, ali sinagoga bi mogla biti svaka prostorija gdje se ljudi mole. Ipak, sinagoga je kao magnet koji ljude počne okupljati. Sinagoga daje jednu određenu  duhovnost, ljudima to posebno znači.

Osim tvrdo obećane lokacije za sinagogu, šta još očekujete od vlasti u Crnoj Gori?

Očekujem ono što zapravo znam da će se desiti - a to je nešto dobro, jer crnogorska vlada i crnogorska nacija nikada nije imala imala negativan stav prema Jevrejima. Kako kroz istoriju, tako i danas. Moj tata je Crnogorac a mama Jevrejka - nikad do mene nije dopro takav neki stav.

U Crnoj Gori nije bilo mnogo Jevreja, pa zato nema ni antisemitizma?

Ne mora da znači. Antisemitizam je najveći tamo gdje Jevreja uopšte nema, jer antisemiti misle – Jevreji su svugdje, a ovdje se ne vide, znači da su duboko skriveni. E ako su dobro skriveni - znači nešto planiraju. Tako taj mozak tako funkcioniše... Crnogorci nikada nijesu imali tu tradiciju, a Jevreja je pretpostavljam bilo na crnogorskom primorju. Jednostavno to nije u duhu crnogorskog bića. Mislim da će crnogorska vlada izaći u susret jevrejskoj zajednici da stane na noge i obuhvati kompletan duhovni život. Jevrejstvo nije samo sinagoga, nego je način života, posebno jedan moralni način života. Tako da mislim da sa te strane jevrejska zajednica jako puno može dati

Jevreji su dali mnoge stvari Balkanu. Sv ugdje. Korijen sevdalinke na primjer. Šta još?

Ne samo u pjesmama. Gore u Hrvatstvoj, sve su digli Jevreji graditelji ili arhitekti, toliko su digli privredu, sve moguće fabrike... Napredak je došao dolaskom Jevreja, a prije toga mnogo toga je bilo zapušte n o . Od Jevreja se uvijek očekuje da se ponašaju čak i podsvjesno na jedan moralni i bolji način, jer mi smo ta nekakva savjest čovječanstva i u tome se sastoji izabranost Jevreja. Ne privilegija nego odgovornost za čitav svijet, to je osnova svega. Po mom mišljenju, a čuo sam takve interpretacije, jedan od razloga zašto projekat EU nikako da zaživi jeste što jedini prvi pravi Evropljani su bili Jevreji koji su uništeni u Holokaustu.

Jeste li bili u Aušvicu?

Ne, nijesam. To je za mene prete ško. Ne mogu gledati ni filmove o Holokaustu. Nažalost zbog službe moram otići u Jasenovac. Putujem na razna mjesta komemoracija u granicama bivše SFRJ. Zato mi je i drago što takvih stvari nema u Crnoj Gori.

Mislim da je Crna Gora zanimljiva po tome što je kod nas došao jedan od Jevreja koji je anatemisan, mislim na Šabataja Cevija.

Dobro, vama ga je sultan poslao. On je sahranjen u Ulcinju. Dobro, nije anatemisan, on je zapravo prognan kao tzv. lažni mesija.

Mnogi književnici su pisali tu njegovu priču. Mislite li da bi to sa nekog kulturološkog aspekta biti zanimljivo možda turistički vrednovat... Pa moglo bi se napraviti.

To se uvijek može iskoristiti. Isti taj Ulcinj sa tolikom svojom raznolikošću, mislim Crna Gora je strahoviti potencijal turistički magnet...

Ima dosta turista koji dolaze iz Jerusalima u Dubrovnik, čitava jedna tradicija planinara koji dolaze u Crnu Goru .

Crna Gora i ovo okolo je sve što Izrael sanja. Oni su u Hrvatskoj zadivljeni Plitvicama. Voda i zelenilo. Oni imaju more, ali ne ovakvo more.

A da li vama nedostaje vrijeme koje ste proveli u Izraelu tokom školovanja.

Meni zapravo dosta nedostaje Jerusalim, čovjek se baš drugačije osjeća, nedostaje mi taj život u ješivi (školi), ali opet, sa druge strane, ovdje imam neku drugu ljepotu jer jevrejsko učenje, učenja radi - i nema smisla. Treba se učiti da bi podučavao.

Brano MANDIĆ

 

MOŽE se sumnjati u sve

U Kuranu piše ovo je knjige izvan svake sumnje, hrišćani vjeru vide kao višu instancu u odnosu na znanje. Ima li u judaizmu mjesta sumnji? Apsolutno. Prvo, nema uopšte dogme u jevrejstvu. Tek u 12. vijeku jedan od najvećih jevrejskih filozofa Rambam je pošto su ga ljudi pitali u šta mi vjerujemo, dao nekakvih 13 principa vjere koje je trebalo nekoliko vjekova da jevrejstvo prihvati kao principe. Dakle, imate učiti, proučavati i sumjati u sve. Dobro pitanje, kaže Talmud, bolje je od dobrog odgovora. Uči se pitajući. Sumnjati se može apsolutno u sve. Uvijek govorim onu izreku mudraca - učim da bih mogao odgovoriti agnostiku u meni, odnosno, onome koji sumnja. Nema tu mjesta misticizmu koji kaže, što manje znam to više vjerujem. Nema uopšte prazne vjere - ili znamo ili ne znamo. Ako ne znamo znači da treba još da učimo. Mi čak ne moramo vjerovati da postoji bog, samo raditi njegove zapovjesti - učeći i radeći dolazimo do toga.